Novi Vinodolski

Povijest 

Prvo spominjanje Novoga u pisanom obliku datira iz godine 1288. kada se piše Vinodolski zakon. Frankopani su uspjeli staviti u zakon da im se prizna kako su oni priznata najviša sudbena vlast u Vinodolu i nad svim ljudima koji nastavaju vinodol , te zabranili održavanje općinskog vijeća ako nije nazočan čovjek knezeva povjerenja .

Novi je ostao pod Frankopanima do tisuću šesto sedamdeset i prve godine kada je ubijen posljednji Frankopan. Novi je u srednjem vijeku imao nekoliko teških godina i dana tisuću četristo devedest i šeste godine.

Jedna od najstarijih građevina je stolna crkva sv. Filipa i Jakova koju je posvetio biskup Kristofor 1498. a koja je restaurirna 1520. godine. Matice krštenih postoje od 1650. godine, a matice vjenčanih od 1674. godine. Od glagoljičnog pisma ostao je sačuvan natpis na kapelici sv. Lucije datiran dvadeset osmog lipnja tisuću četristo devedesete godine. Misal na glagoljici iz petnaestog stoljeca te nekoliko časoslova.

Novljani su imali dosta neslaganja sa susjedima, Bribirom i Ledenicama pogotovo što se tiče granica. S Bribirom one su uređene 1309., a s Ledenicama je bilo i nekoliko stvarnih okršaja od 1596. do 1686. godine. Niti kasnije Novi nije bio pošteđen razaranja, jedno od većih dogodilo se 1750. kada je grad razrušio veliki potres, a samo sedam godina kasnije velika bura nanijela je štetu tako da je 1761. godine donesene odluka o rušenju dviju trećina građevina kako bi se uštedilo na popravcima.

Tada se živjelo u Novom 6 plemićkih obitelji, 11 slobodnjaka, 63 obitelji knapova i 130 kmetovskih obitelji. Kao slobodnjaci spominju se Mikula Mudrovcic, Ivan Kargacin, Alberto Marijašević, Grgo Jeličić, Bruic Petrinović, Anton i Petar Mariašević, pod istim prezimenima bilo je mnogo obitelji ali oni su bili knapovi ili kmetovi. Od toga se vremena zadržala i današnja nošnja.

Tada počinje napredak Novoga. Izgradnjom ceste prema Ogulinu novljani se počinju baviti kirijašenjem, tako se i danas zna čuti da su kirci, to jest prijevozom robe u unutrašnjost, Liku, Gorski kotar i dalje. Prvi poštanski ured osnovao je Blaž Ferković stariji, te je ova obitelj nastavila dugo godina voditi poštanski ured. Do tisuću osamsto pedeset i devete godine u luku su uplovljavali samo jedrenjaci, da bi tisuću osamsto šesdeset i sedme godine pristao prvi parobrod pod imenom Hrvat, s kojim je Senj održavao dnevnu vezu s Rijekom.

Pošto je nekada grad-tvrđava bio osnova naselja vrlo je vjerojatno grad bio nazvan Novi jer se nalazio nasuprot staroga, ali to je samo jedna od pretpostavki. Druga govori da je postojalo naselje Županjić-grad u Vinodolskoj dolini te premještanjem stanovnika na novo mjesto bliže moru počinju novo naselje nazivati Novigrad a kasnije Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol i na kraju sadašnji naziv Novi Vinodolski.

Privilegijom iz godine 1225. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. krčkom knezu Vidu daruje župe Vinodol i Modruš. Novi vlasnici imaju upravnu i sudsku vlast, ubiru davanja i imaju pravo na eksploataciju ljudske radne snage. Prije njihova dolaska glavnu je riječ imalo općinsko vijeće, koje su oni odmah zabranili. Međutim zbog previranja u narodu odlučili su prilagoditi stare općinske zakone na način koji je njima odgovarao te tako nastaje spis koji je najvažniji za današnji Novi.

Nekoliko učenih ljudi na pobudu Josipa Mažuranića osniva čitaonicu 1845., a škola postoji od 1793. godine i bila je samo za dječake, prvi je učitelj vjerojatno bio Ivan Krstitelj Strizić iz Bribira. Skoro stotinu godina kasnije i djevojčice počinju pohađati školu pa se 1873. osniva djevojačka škola s prvom učiteljicom Ankom Vesely, tada su postojala samo dva razreda, od 1891. počinje četverorazredni sustav, a od 1921. počinje s radom V. razred, naredne VI. i sve tako do 1924. kada je upotpunjena osmoljetka. U isto vrijeme počinje i veliko iseljavanje novljana iako je vjerojatno migracija bilo i prije pogotovo u vrijeme napada Turaka.